Pisac iz sjene

Dobrodošli na moj blog

29.01.2018.

Život bez ljubavi !

Rodjena sam kao četvrti ujedno i najmlađi član moje porodice. Našla sam svoju sliku na kojoj sam imala svega dvije godine, nisam mogla vjerovati da sam to zaista ja. Jako zelene krupne oči,smeđa kratka kosica. Mama kaže ko god te vidio, pričao je o tvojim očima. Izgleda da sam to jedino i zadržala od svog djetinjstva, moje zelene krupne oči. Tu je i moja sestra, sada je visoka, lijepa djevojka. Njene predivne smeđe oči otkrivaju njenu nježnost i strah od povrijeđivanja. Uvijek sam žalila što nisam kao ona, nježna i krhka. Puna ljubavi i razumjevanja. Ja sam izgleda od onih koji naslijede genetiku nekog desetog, kazna bar na taj način da ne ličim na svoje roditelje. Fizički izgled mi nikada nije predstavljao problem, nisam bila nesto naročito opterećena sa tim, uvijek sam bila zadovoljna onim što mi život pruža. Od malena sam voljela slušati priče mojih roditelja. Otac je uvijek bez problema pričao o svemu, ali mama je dugo svoje tajne krila. Sestra je imala 6 a ja 4 godine kada smo zasnale istinu dugo skrivanu....

11.01.2018.

Mi smo pješaci sa šahovske ploče

Dosadilo mi je, sam Bog zna šta sve trpim i gutam, ne mogu odgovoriti plašim se, trudim se zaraditi, bojim se to izgubiti, šta da radim onda posle, kako da se izborim i snađem. Ovako ću šutiti, učiti i boriti se, moram, ne zbog sebe već zbog nas. Osjećam potrbu pomoći Vam, oboma i vi ste meni pomagali 18 godina, sad cu se boriti da pomognem ja Vama. Nemam nekog posebnog iskustva, tek mi je 23 ali obećajem borit ću se. Vas dvoje ste moja svetinja, moj razlog za borbu. Ni sestru neću zaboraviti, niti bilo koga ko je bio uz nas kada je bilo najteže. Mi znamo kada je to bilo a sam Bog nam je svjedok da smo se namučili. Sami smo izgradili naš mali dom, pun ljubavi, sreće i smijeha, a najvažnije je pun razumjevanja i borbe. Borit ćemo se i dalje znam da hoćemo. Znam da vam je teško i žao zbog mene, nagovarate me da napustim, kažete ništa mi neće faliti, ali ja to ne mogu. Ne mogu Vam opet pasti na teret. Znam da me ne smatrate teretom, ali opet ne želim. Dosta ste se borili za nas, sad ćemo se mi boriti za Vas. Svaki dan slušam kako nisam sposobna za rad, kako sam spora jer ne mogu posao od mjesec dana koji je bio na čekanju završiti za sedam. Da moram biti pametnija jer Bože 23 -tri su mi godine, treba da pucam od spremnosti za rad. Poklonite mi jednu lijepu riječ i vidjet ćete kako se sve promjeni, cijenite moj rad kao i ja Vaš, sve će se promjeniti, sigurna sam da hoće. Ali ne mogu Vam ja naređivati, uloge se na žalost ne mogu zamjeniti ni na jedan dan samo, a rado bih to učinila, čisto da vidite kako je biti u mojoj koži. Sam, daleko od svih, pored ljudi koji te ne cijene niti jednu jedinu trunkicu. Bit ću još malo vaš pješak u igri. Posle se dižem na veći nivo. Ne mogu dozvoliti da se nastavi ovako, vrijedim puno više. Samopouzdanje mi nećete uništit zato što ste vi imućni a ja ne. Trenutno ste Vi Feudalac a ja kmet, posle će doći sve na svoje. Znam da hoće, jer mora. Jer ne želim drugačiji ishod. Želim svoj život i moja borba ne prestaje.... Ne još

11.07.2017.

Tuga, bol, ljubav, sreća sve to priča istim jezikom!

Kažu da moras nešto doživiti da bi znao kako je, ja mislim da nije tako. Ne moraš izgubiti nekog da bi znao kako je onom ko jeste. Dovoljno je samo staviti se u njegovu poziciju i sve će vam biti jasno. Tuga, bol, ljubav, sreca sve to priča istim jezikom. Kažu ne znaš ti kako je meni, ja sam izgubio ti nisi. Pa kako bol da ne prepoznam, zar nije dovoljno vidjeti tugu u nečijim očima da bi i sam je osjetio, zar nije trag od suza prepoznatljiv? Koliko majki i djece treba uplakanih da vidimo, da bi ti, baš ti pokušao razumiti njihovu bol, njihovu borbu za pravdom koju sa punim pravom traže, ali nikako da je nađu. Zar i nakon 22 godine majka ne može naći svoje dijete, sestra brata, žena muža. Koliko godina još treba da prođe ? Koliko još suza da puste za svojim najmilijim, jer Bože njima se ni za kosti ne zna. Svake godine čekas taj kobni 11 Juli, da bi napokon saznao da li će kosti tvog najmilijeg naći svoje mjesto, svoj smiraj. Pa da i ti znaš gdje da dođes, gdje da sjedeš pa progovoriš koju, jer znaš kažu da oni nas sve čuju, ali ne čujemo mi njih. Jedino što nam odzvanja jesu zadnje riječi koje su nam bile upućene, poput onih: „ NE BRINI MAJKO, IZVUĆI ĆU SE JA!“ „ČUVAJ NAM NAŠU DJECU, AKO SE JA NE VRATIM!“ Nisu to zli ljudi, nisu oni ništa zgriješili da budu tako ubijeni, mnogi od njih ne znaju i nikad neće saznati kako je živjeti, sad kad nema više rata, kad najveću mržnju međusobno prosipaju oni koji nisu bili ni rođeni, al Bože moj sve to dolazi iz porodice. Moj babo bivši logoraš, kojeg su tukli i krvnički mučili, nikad me nije učio da mrzim, ali mi nikada nije dozvoljavao ni da zaboravim. Pričao je kako mu je čika Dragan pomogao, kaže izvukao je nas koliko je mogao, jer nije imao hrabrosti gledati ih po zemlji razbacane i izmučene. Rijetko priča o svemu, kako su se patili i bježali, ali stalno spominje da ja kao kćerka bivšeg logoraša, a potom borca ne smijem zaboraviti one koji su živote izgubili ! Neću nikada ni zaboraviti, al ne mogu prema čika Draganu ni biti zlopamtilo, jer da nije on izvukao mog oca sada ne bi bilo ni mene, da nije izvukao još nekoliko njih moj otac vjerovatno ne bi se sam uspio ni izvući. I na kraju samo mogu reći: „ Nismo mi svi isti, ali oprostiti nećemo a zaboraviti ne možemo!“

06.07.2017.

Bolje je zaustavit sve na vrijeme, jer mozda posle vec bude kasno !

Rekli su mi sama biras svoj put i partnera sa kojim ces provesti svoj zivot. Mislila sam da sam ga pronasla da je to to, ono sto zaista zelim, prvih par mjeseci je proslo bez problema, bilo je odlicno. Medjutim sve je stalo, poceli su njegovi izlasci kasno navece, meni je govorio da ide odmarati, previse mu tesko na poslu. Mislila sam da govori istinu. Medjutim posle nekog vremena shvatila sam da me laze, najteze mi je bilo sto sam se licno uvjerila kako on "odmara spavajuci" kada sam se vracala iz druge smjene i zatekla ga sa njegovim prijateljem i dvije djevojke. Nisam htjela da zastajem i ispitujem, dosla sam kuci i pozvala ga, na moje pitanje kako je sta radi rekao je da je pospan, da se ne osjeca najbolje i da ide nastaviti sa spavanjem. Presutila sam mu taj put, kontam ajde mozda nije htio da dodje do svadje medju nama, mozda nije nista ozbiljno, dok se nije pocelo sve ponavljati. U nervozi sam mu rekla da znam njegovu bivsu i da je lijepa, gdje me docekao da su se slucajno sreli u gradu i popili pice zajedno, ali da je bila samo ona a on bio sa dva drugara, a znam da laze i da ne govori istinu. Sad postepeno se odvajam od njega, ma koliko to bolilo, ali ja ne zelim da zivim u lazi cijeli zivot niti da mislim gdje je i sa kojom je sad. Zivot daje lekcije na vrijeme i na sve znakove treba paziti, biti oprezan i ne pokazivati sve osjecaje. Bolje je zaustavit sve na vrijeme, jer mozda posle vec bude kasno !

10.05.2017.

Nagle promjene raspoloženja

Dodje čovjeku period kada se odvoji od svih. Kada želi samo mir i samoću. Dešava nam se gotovo svima da se raspoloženje mijenja u sekundi a da ni sami ne znamo pravi razlog tome, jednostavno nam dođe i protiv toga ne možemo. Jedino riješenje koje imamo jeste isplakati se, ispoljiti svu tugu, bijes, nervozu kroz suze ili izabrati drugi način tj. pisati o tome. Moje trenutno stanje je neuravnoteženo. Smijem se i plačem, čovjeku dođe situacija kada ne znaš šta i kako dalje, nemaš puno izbora, a svaki od trenutnih je pun rizika. Otići i ostaviti sve ili ostati i boriti se ? Ne znam više ni sama koji ne najbolji izbor, jer trenutno ne vidim izlaz, ne vidim onaj pravi izlaz koji bi mi pomogao da izdržim sve. Možda bi mi i jedan savjet promjenio mišljenje, ali od nekog ko ne zna sve, ko će samo saslušati i dati savjet, ne znajući sve, jer oni koji su upoznati sa svim vjerovatno će prijateljski potapšati po ramenu i reći ima i gorih slučajeva. Svakom je njegov najgori, svako se trudi nositi svoje breme koje je dobio po rođenju. Mučiti se, gurati dalje kroz život ne osvrćući se, ali kad sjedeš, sagledaš sve, nije to ono što želiš, uvijek fali neki dio da budeš u potpunosti. Opet se vratiš na početak i tako svaki put iznova. Teško nam je svima, laže onaj ko kaže da mu je savršeno da ima sve, to je samo maska kojom sam od sebe krije pravu istinu i vjeruje u nešto što želi i za što ne želi prihvatiti da nije tako. Okrenite se oko sebe, pogledajte ta nasmijana lica, koja u dubini svoje duše kriju pravu istinu, takvih nas je puno, ali šutimo i trpimo... A ja ? Ja ne mogu više tako, jednostavno ne želim, jer me svako takvo bježanje stigne i naplati duplo !

08.05.2017.

Primjer "dobrog" ugostitelja

Danas sjedim u kafiću, onako da iskoristim pauzu koju sam dobila na poslu, gledam par učenika, vjerovatno iz obližnje srednje škole kako veseli izlaze na odmor, dolaze u kafić. Jedan od momaka od konobarice traži kafu, dotična gospođica je čistila wc kafića, onako nervozna pravi momčiću kafu i donosi mu je noseći šolju sa kafom a na rukama je i dalje imala rukavice kojima je čistila wc. Momak koji je gost kao i svaki drugi odbio je popiti kafu, ljubazno je zamolio konobaricu da mu donese drugu kafu jer se ova osjetila na sredstvo za čišćenje. Zamolio je dotičnu da se ne uvrijedi, da će bez problema platiti obje kafe i ako mu je ostalo samo još za užinu, ali da ne želi da iko plaća iz svog džepa, jer kako sam čula da je rekao i moj babo radi po cijeli dan kao i ti, znam da vam nije lako. Konobarica je prvo bila šokirana vraćanjem kafom, a potom mu "odbrusila" da nije spala na to, da će dobiti drugu kafu ali da ako se misli žaliti ne dolazi više tu. Žalosno je na kakav način jedan ugostitelj ima komunikaciju sa svojim gostima,žao mi je momka koji je pokušao biti maksimalno ljubazan i trudio se da ne uvrijedi radnicu. Definitivo od danas više tu ne idem, momku sam posle prišla i čestitala mu na njegovoj ljubaznosti i smirenosti, na što sam dobila odgovor " I ja se školujem i znam da ću na kraju raditi kao konobar, al ne smijem biti nervozan jer od toga ću da živim !

05.05.2017.

Život je igra, koji živimo pa datim pravilima !

Došlo je novo vrijeme, novi način života kojima se svi pokušavamo maksimalno prilagoditi. Vrijeme u kojem je izlazak vani sa društvom zamjenjeno online chatanjem. Tužno je znati da današnja djeca ne znaju čari djetinjstva onakve kakve su prije bile. Vrijeme koje smo mi provodili napolju igrajući se po cijeli dan, oni su zamjenili računarima i mobitelima. Nije to život kakav treba da se živi, ne može se na taj način vidjeti i osjetiti sva ljepota koju život nosi. Dragi roditelji ne dozvolite da vaša djeca ne znaju se posle sami snaći u životu, jer svoje vrijeme provode u sobama za računarima, ne dozvolite da im to bude prioritet a ne samo opcija koja može poslužiti za edukaciju, povremenu zabavu. Ne želim i ne mogu da shvatim da su nam ulice puste, nema više dječijeg smijeha i vriske. I kada slučajno sretnem dječicu kako se zabavljaju napolju, većinom uz to čujem komentar "pa zar oni ne znaju za novu igricu na internetu"? Nije to život koji treba da se živi. Izađite, igrajte se. Uživajte u čarima djetinjstva jer ćete se posle sigurno kajati, falit će vrijeme kada vas nije bilo briga ni za što, kada niste morali razmišljati o računima i kako prehraniti porodicu. Ne smijemo dozvoliti da nam djeca stvarni svijet zamijene virtualnim. Komunicirajte sa njima, odvojite vrijeme za njih, objasnite im šta je zapravo ljepota života. Pratite šta vaša djeca rade za vrijeme kada su sami za računarom, ne dozvolite da dječija nepromišljenost i naša nepažnja ostavi pečat na njih kao ni nas kao porodicu, ne dozvolite da neko pljuje na vas da ste ne zainteresovani za svoje dijete. Ja znam da se trudite maksimalno da im omogućite ono što vi, što ja kao pojedinac nisam imala, ali ne dozvolite da se vaše dijete udalji od vas zbog toga. Držimo djecu uz nas i pokažimo im ljepote djetinjstva i života koji živi !

06.01.2017.

Život ide dalje !

Hvala ti za predivno provedene mjesece, nase mjesece, nasa godina ! Trajalo je dok je moglo, znas slabo to ide kada se samo jedno bori, nije mi zao sto nismo vise zajedno, jer znam da tako treba da bude, od Boga je, nije mi zao sto sam ti pruzila ljubav, borila se s tobom i za tebe. Zao mi je sto si ispao djubre i ostavio me tako da vidim da imas drugu, dosta mladju cak i od mene. Kazes da ti ona vise prilici, imucnija je i poklanja ti "paznju" koju ja nisam htjela niti mogla. Na kraju shvatis da najvecu ulogu ima novac u svemu tome. Ja ti opet zelim svu srecu svijeta. Rekla sam ti neka ti ne bude zao kad me vidis da imam vece bogatstvo od tebe, svoju malu porodicu. Znas ja sam kao i ti krenula dalje, ne osvrcem se vise. Moj je cilj zacrtan i ja ga polako ispunjavam, a ti sa svojim zivotom radi sta hoces. Samo budi siguran da ces doticnoj brzo dosaditi, tvoje izlive bijesa nece svako slusati, nije luda toliko, koliko sam ja bila. A sad hvala ti, kako nisam s tobom nasla sam posao i to dobar, izlazim, zabavljam se i uzivam u svemu na sto sam zaboravila tokom perioda provednog s tobom. Zivot ide dalje, moja borba se nastavlja !

07.11.2016.

Žao mi je što nisam sa tobom !

Upoznale smo se u prvom razredu osnovne škole, išle smo zajedno svako jutro u školu zajedno se kući vraćale. Kada je došlo vrijeme da se krene dalje, da nađemo kojim bi se poslom željele baviti , da tu školu i upišemo. Nismo bile u kontaktu taj "raspust". Došla sam prvi dan u srednju školu i prvo što sam ugledala bila si ti, moja prijateljica iz osnovene škole. Zajedno smo išle i u razred u srednjoj školi. Uvijek si bila luda i vesela, voljela sam tvoje šale, nasmijavala si nas sve, ne samo mene. Volim kad si sretna onda sam i ja. Na svakoj našoj "trač partiji" uvijek si imala neku šalu za nas i za dečke, nasmijavala si nas sve dok bi demonstrirala tačan tok radnje. Neću zaboraviti nikada tvoje pjevanje odnosno tvoj pokušaj pjevanja, to su bile nezaboravne noći. Život nas je odveo na različite puteve, ali smo uvijek nekako održavale kontakt. Pitala sam te jednom prilikom da li bi mi željela biti kuma na vjenčanju i ti si pristala, to je jos više učvrstilo naše prijateljstvo koje traje već 16 godina. Zapala si u probleme kada ti se otac, mogu slobodno reći naš otac razbolio, bila sam uz tebe koliko mi je to život i posao omogućavao. Prije nego sam otisla iz zemlje pričale smo, rekla si mi da se oporavio, da je opet sretan. Ja sam se spremala da po povratku kući dođem da ga slušamo i smijemo se... A onda, onda si mi poslala poruku u kojo piše " Eto nema više mog babe". Znaš ljube pala sam i plakala, pitala sam te da li lažes jer mi je teško to prihvatiti. Bio je vrlo fin i drag čovjek. Slušao je naše priče bez da se ikad požalio da smo glasne, sve je to šutio i trpio. Žao mi je što sad nisam uz tebe, a obećala sam ti da te nikada neću napustiti ma šta god da se desi. Teško mi je, voljela bih da te sada zagrlim, da sam tu uz tebe. Znam koliko si ga voljela, znam da noćima nisi spavala od kako ste saznali za tu odvratnu bolest. Znam da si ga na svojim rukama nosila, svojim rukama hranila. A sad je od jednom samo nestao. Seko moja najljepsa sa nama tu nije fizički, ali će u našim srcima on uvijek biti prisutan, pazit će na tebe kao što je i prije. Trudit ću se da ti pomognem ostvariti ono što je on htio. Voli te tvoja sestra i budi mi jaka !

02.11.2016.

Oprosti mi za sve !

Volim te, ni sama ne mogu opisati koliko. Zelja mi je jedina da se pored tebe budim svako jutro. Da prvo ujutru osjetim tvoj dodir i ugledam tvoje oci, Znas da nisam zahtjevna osoba, smirena sam i prilagodila sam se tebi i tvojim potrebama onoliko koliko se zbog jedne osobe koju volis mozes promjeniti. Ali tebi to nije dovoljno, opet trazis od mene vise. Znas da vise od ovog ne mogu. Otisla sam od tebe od prijatelja, pustila sam te da i sam razmislis da li zelis zivot sa mnom proziviti ili ga ipak "dodijeliti" nekoj drugoj. Ja cu uvijek biti tu uz tebe dok god budem imala snage da se borim za nesto sto uvijek ide ka dole. Kazu u zivotu uvijek ima uspona i padova, ja sam s tobom dozivjela oboje i ni malo se ne kajem. Zalim samo sto te nisam srela ranije, zao mi je sto sam se prema tebi postavljala kao prijateljica dok si ti zelio vise, sada mi radis sve ono sto sam ja tebi mjesecima, Mnogo mi je zao zbog svega, oprosti mi ako mozes. Svakim novim danom zelim da ti kazem koliko mi je stalo, koliko te volim, da ti dokazem da sam za tebe spremna i zivot dati, ali ti mi to ne dozvoljavas. Na svaku moju izjavu osjecanja ti se onako cinicki nasmijes i kazes da pustim prazne price. Bez obzira na sve ja se opet zaljubim u tebe svaki put kad te vidim. Nadam se da ce ti moj odlazak razbistriti um i raznijeziti srce, uzalud pricas da je od kamena, ja znam da nije. Svoje osjecaje krijes da ne bi bio povrijedjen ali tako povrjedjujes mene. Volim te i uvijek cu te voljeti, od tebe ne odustajem tako lako. Zauvijek tvoja Malena !


Stariji postovi

Pisac iz sjene
<< 01/2018 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
2986

Powered by Blogger.ba